Leukemija ili limfom? Evo kako prepoznati razliku među najčešćim rakovima krvi

Details

Published on Sunday, 07 June 2026 08:00

Umor, vrućica i česte infekcije mogu biti zajednički simptomi, no postoje važne razlike koje liječnicima pomažu u postavljanju dijagnoze.

Kada se govori o karcinomima krvi, pojmovi leukemija i limfom često se spominju zajedno. Razlog tome je što obje bolesti nastaju iz stanica imunološkog sustava, odnosno limfocita, te pripadaju skupini hematoloških malignih bolesti. Ipak, riječ je o različitim oblicima raka koji nastaju u različitim dijelovima organizma, razvijaju se na različite načine te imaju određene specifične simptome, čimbenike rizika i metode dijagnostike.

Iako dijele brojne sličnosti, razumijevanje razlika između leukemije i limfoma može pomoći u ranijem prepoznavanju simptoma i boljem razumijevanju same bolesti.

Što je leukemija?

Leukemija je zloćudna bolest krvotvornog sustava koja nastaje kada dolazi do poremećaja u stvaranju i sazrijevanju bijelih krvnih stanica. Bolest najčešće započinje u koštanoj srži, mekom tkivu unutar kostiju gdje se stvaraju krvne stanice, a zatim se širi u krvotok.

Osim koštane srži, u proces stvaranja i sazrijevanja krvnih stanica uključeni su i drugi organi limfnog sustava, poput timusa, slezene i limfnih čvorova. Ti organi imaju ključnu ulogu u razvoju limfocita B i T, važnih stanica imunološkog sustava koje štite organizam od infekcija.

Kod leukemije dolazi do nekontroliranog stvaranja abnormalnih leukocita koji postupno potiskuju zdrave krvne stanice. Zbog toga organizam postaje podložniji infekcijama, anemiji i poremećajima zgrušavanja krvi.

Prema dostupnim podacima, akutna mijeloična leukemija (AML) smatra se jednom od najagresivnijih i najsmrtonosnijih vrsta raka krvi. Ukupna stopa preživljenja iznosi oko 31 posto, iako su izgledi za oporavak značajno bolji kod djece i adolescenata.

Što je limfom?

Za razliku od leukemije, limfom je rak limfnog sustava. Nastaje u limfnom tkivu koje se nalazi u limfnim čvorovima, slezeni, timusu i drugim dijelovima tijela koji sudjeluju u imunološkoj obrani organizma.

Limfom može zahvatiti i druge organe koji sadrže limfno tkivo, uključujući krajnike, dijelove dišnog sustava te sluznice probavnog sustava.

I kod limfoma dolazi do nekontroliranog umnažanja limfocita, no za razliku od leukemije, bolest najčešće započinje u limfnim čvorovima ili slezeni te se širi limfnim sustavom. Stanice limfoma obično se ne nalaze u velikom broju u krvotoku, što predstavlja jednu od važnih razlika između ove dvije bolesti.

Vrste leukemije i limfoma

Leukemije se najčešće dijele na četiri osnovna oblika. Mijeloične leukemije povezane su sa stanicama koje nastaju u koštanoj srži, a uključuju akutnu mijeloičnu leukemiju (AML) i kroničnu mijeloičnu leukemiju (KML).

Drugu skupinu čine limfocitne leukemije, među koje se ubrajaju akutna limfocitna leukemija (ALL) i kronična limfocitna leukemija (CLL). Iako nastaju iz limfocita, ne smatraju se limfomima jer bolest započinje u koštanoj srži te se tek kasnije može proširiti na limfno tkivo.

Kod odraslih osoba najčešće se dijagnosticira kronična limfocitna leukemija, dok je kod djece najčešći oblik akutna limfocitna leukemija.

Limfomi se, s druge strane, dijele na dvije glavne skupine – Hodgkinov i ne-Hodgkinov limfom.

Hodgkinov limfom rjeđi je oblik bolesti, a karakterizira ga prisutnost specifičnih Reed-Sternbergovih stanica. Ne-Hodgkinov limfom znatno je češći i obuhvaća velik broj različitih podtipova bolesti.

U rijetkim slučajevima kronična limfocitna leukemija može prijeći u agresivniji oblik limfoma. Ovo stanje poznato je kao Richterov sindrom.

Kako prepoznati simptome?

Jedan od razloga zbog kojih se leukemija i limfom često miješaju jest činjenica da dijele mnoge zajedničke simptome. Među njima su umor, povišena tjelesna temperatura, česte infekcije i neobjašnjiv gubitak tjelesne težine.

Ipak, postoje određene razlike.

Kod limfoma je najkarakterističniji simptom bezbolno povećanje limfnih čvorova. Otečeni limfni čvorovi najčešće se pojavljuju na vratu, u pazusima ili preponama, no mogu biti povećani i u dubljim dijelovima tijela te se otkrivaju slikovnim pretragama.

Osobe s limfomom često razvijaju takozvane B-simptome, koji uključuju dugotrajnu vrućicu, obilno noćno znojenje i nenamjerni gubitak tjelesne težine. Ti simptomi često upućuju na agresivniji oblik bolesti.

Kod leukemije se, uz opći umor i slabost, često javljaju bolovi u kostima i zglobovima. Moguća je i pojava anemije, zbog koje koža postaje blijeda, kao i sklonost modricama i krvarenju zbog smanjenog broja trombocita. Kod nekih bolesnika dolazi do povećanja limfnih čvorova, slezene ili jetre.

Tko ima povećan rizik od razvoja bolesti?

Leukemija je najčešći oblik raka u dječjoj dobi te čini otprilike trećinu svih malignih bolesti kod djece i adolescenata. Istodobno se često dijagnosticira i kod starijih osoba, osobito akutna mijeloična leukemija koja je najčešća između 65. i 74. godine života.

Rizik od razvoja leukemije povećavaju pušenje, izloženost određenim kemikalijama poput benzena, prethodno liječenje određenim kemoterapijskim lijekovima, infekcija HIV-om ili HTLV-om te genetski poremećaji poput Downova sindroma.

Limfomi su znatno rjeđi u dječjoj dobi te čine oko deset posto svih dječjih karcinoma. Većina limfoma češće se javlja nakon 55. godine života, iako Hodgkinov limfom pokazuje prvi vrhunac pojavnosti između 15. i 40. godine.

Među čimbenicima rizika za razvoj limfoma nalaze se oslabljen imunološki sustav, dugotrajna primjena imunosupresivnih lijekova, infekcija virusom Epstein-Barr te bakterijom Helicobacter pylori. Bolest je nešto češća kod muškaraca nego kod žena.

Kako se postavlja dijagnoza?

Razlike između leukemije i limfoma posebno su vidljive u dijagnostičkom postupku.

Leukemija se najčešće otkriva analizom krvne slike, pri čemu se često bilježi značajno povećan broj bijelih krvnih stanica. Za potvrdu dijagnoze najčešće je potrebna biopsija koštane srži.

Kod limfoma je osnovna dijagnostička metoda biopsija povećanog limfnog čvora ili koštane srži. Nakon potvrde bolesti provode se dodatne pretrage kako bi se odredio stadij bolesti i proširenost zahvaćenih područja.

U pojedinim slučajevima limfom može nastati i izvan limfnih čvorova, primjerice u slezeni, štitnjači, žlijezdama slinovnicama ili tkivima oko očiju. Takvi se oblici nazivaju primarnim ekstranodalnim limfomima.

Liječenje i prognoza

I leukemija i limfom danas se liječe kombinacijom suvremenih terapijskih metoda koje uključuju kemoterapiju, radioterapiju, transplantaciju koštane srži, ciljanu terapiju i imunoterapiju.

Posljednjih desetljeća postignut je značajan napredak u liječenju obje bolesti. Jedan od najpoznatijih primjera je lijek imatinib, koji je kroničnu mijeloičnu leukemiju pretvorio iz gotovo uvijek smrtonosne bolesti u stanje koje se kod mnogih bolesnika može uspješno držati pod kontrolom godinama.

Sličan napredak ostvaren je i kod akutne limfocitne leukemije u djece, gdje petogodišnje preživljenje danas iznosi oko 90 posto.

Prognoza Hodgkinova limfoma također se dramatično poboljšala. Dok je prije stotinu godina petogodišnje preživljenje iznosilo svega desetak posto, danas više od 90 posto bolesnika s ranim stadijem bolesti preživi najmanje pet godina nakon postavljanja dijagnoze.

(Ordinacija.hr)

PROČITAJ VIŠE... https://ordinacija.vecernji.hr/zdravlje/leukemija-ili-limfom-evo-kako-prepoznati-razliku-medu-najcescim-rakovima-krvi/

• < Prev
• Next >