Perniciozna anemija podmuklo je autoimuno stanje koje se može u tijelu skrivati godinama

Details

Published on Friday, 17 April 2026 10:00

Zbog nedostatka vitamina B12, koji tijelo ne može apsorbirati, posljedice mogu biti ozbiljne i nepovratne, a mnogi simptome pripisuju starenju ili stresu.

Iako joj ime zvuči zastrašujuće, perniciozna anemija danas je stanje s kojim se može uspješno živjeti, no njezin naziv potječe iz doba kada je, bez dostupnog liječenja, doista bila smrtonosna. Ne radi se o klasičnoj anemiji uzrokovanoj manjkom željeza ili nedovoljnim unosom nutrijenata, već o složenom autoimunom poremećaju. Problem leži u tome što imunološki sustav, umjesto da štiti tijelo, greškom napada vlastite stanice u sluznici želuca. Time se sprječava apsorpcija vitamina B12, ključnog za proizvodnju crvenih krvnih stanica, ali i za zdravlje cjelokupnog živčanog sustava. Bez adekvatne razine ovog vitamina, tijelo ne može normalno funkcionirati, što dovodi do niza zdravstvenih problema.

Uništene stanice

Glavni krivac za nemogućnost apsorpcije vitamina B12 jest nedostatak takozvanog unutrašnjeg ili intrinzičnog faktora. Riječ je o proteinu koji proizvode parijetalne stanice u želucu, a njegova je uloga da se veže za vitamin B12 unesen hranom i sigurno ga “provede” kroz probavni sustav do tankog crijeva, gdje se apsorbira u krvotok. Kod perniciozne anemije, autoimuna reakcija uništava upravo te stanice, zbog čega unutrašnjeg faktora nema dovoljno ili ga uopće nema. Posljedično, vitamin B12, bez obzira na to koliko ga se unijelo prehranom, jednostavno prolazi kroz tijelo neiskorišten. Ovaj proces se ne događa preko noći i često je povezan s drugim autoimunim bolestima poput dijabetesa tipa jedan ili bolesti štitnjače.

Uobičajeni rani simptomi uključuju stalni umor, malaksalost, bljedilo kože, osjećaj nedostatka zraka pri naporu, lupanje srca, ali i probavne smetnje poput nadutosti, gubitka apetita, proljeva ili zatvora. Karakterističan znak može biti i glositis – natečen, gladak i crven jezik koji može biti bolan

Jedan od najpodmuklijih aspekata ove bolesti je njezin izrazito spor razvoj. Ljudsko tijelo, pogotovo jetra, ima sposobnost pohranjivanja značajnih zaliha vitamina B12 koje mogu trajati od tri do čak pet godina. Zbog toga osoba godinama može imati autoimuni proces u želucu, a da ne osjeća nikakve specifične simptome. Kada se zalihe iscrpe, znakovi se počinju pojavljivati postupno i često su vrlo nejasni. Mnogi ih zato pripisuju starenju, umoru ili ubrzanom načinu života. Uobičajeni rani simptomi uključuju stalni umor, malaksalost, bljedilo kože, osjećaj nedostatka zraka pri naporu, lupanje srca, ali i probavne smetnje poput nadutosti, gubitka apetita, proljeva ili zatvora. Karakterističan znak može biti i glositis – natečen, gladak i crven jezik koji može biti bolan.

Pacijenti se često žale na simptome poput trnaca, žarenja ili utrnulosti u rukama i nogama, problema s ravnotežom i koordinacijom, što dovodi do nespretnog i nestabilnog hoda. Mogu se javiti i kognitivne smetnje, poput gubitka pamćenja, zbunjenosti i nemogućnosti koncentracije.

Daleko najozbiljniji i najopasniji su neurološki i psihijatrijski simptomi, koji se mogu pojaviti i prije nego što krvna slika pokaže klasičnu anemiju. To je kritično važno prepoznati jer, ako se ne liječe na vrijeme, neurološka oštećenja mogu postati trajna. Pacijenti se često žale na simptome poput trnaca, žarenja ili utrnulosti u rukama i nogama, problema s ravnotežom i koordinacijom, što dovodi do nespretnog i nestabilnog hoda. Mogu se javiti i kognitivne smetnje, poput gubitka pamćenja, zbunjenosti i nemogućnosti koncentracije. Na psihološkoj razini, perniciozna anemija može uzrokovati nagle promjene raspoloženja, razdražljivost, depresiju, a u najtežim slučajevima čak i paranoju, deluzije ili halucinacije.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnostički put obično započinje laboratorijskom analizom krvi. Kompletna krvna slika najčešće pokazuje makrocitnu anemiju, što znači da su crvene krvne stanice (eritrociti) malobrojnije, ali veće od normalnih. Ključan je nalaz niske razine vitamina B12 u serumu. Kako bi se potvrdilo da je riječ o autoimunom uzroku, rade se testovi na specifična antitijela – ona usmjerena protiv parijetalnih stanica želuca i, još važnije, antitijela koja blokiraju unutrašnji faktor. Ponekad je potrebna i gastroskopija, endoskopski pregled želuca, kako bi se procijenio stupanj oštećenja, odnosno atrofije sluznice.

Doživotno liječenje i dugoročni rizici

Jednom kada se dijagnosticira, perniciozna anemija zahtijeva doživotno liječenje nadomještanjem vitamina B12. Budući da je problem u apsorpciji, standardna terapija podrazumijeva redovite intramuskularne injekcije vitamina B12, čime se zaobilazi probavni sustav. U početku se injekcije daju češće kako bi se popunile ispražnjene zalihe, a kasnije se prelazi na terapiju održavanja, obično jednom mjesečno. Većina pacijenata osjeti značajno poboljšanje već unutar nekoliko dana ili tjedana od početka terapije. Anemija i probavni simptomi se povlače, a napredovanje neuroloških oštećenja se zaustavlja.

Pravovremena dijagnoza i pridržavanje doživotne terapije ključni su za sprječavanje teških komplikacija i osiguravanje normalne kvalitete života.

Ipak, važno je naglasiti da terapija vitaminom B12 rješava posljedicu, ali ne i uzrok – kroničnu autoimunu upalu želučane sluznice (atrofični gastritis). Upravo zbog te dugotrajne upale, pacijenti s pernicioznom anemijom imaju višestruko povećan rizik od razvoja raka želuca i neuroendokrinih tumora. Zbog toga se preporučuju redoviti liječnički pregledi i ponekad periodične endoskopske kontrole kako bi se eventualne promjene uočile na vrijeme. Pravovremena dijagnoza i pridržavanje doživotne terapije ključni su za sprječavanje teških komplikacija i osiguravanje normalne kvalitete života. ( Ordinacija.hr )

PROČITAJ VIŠE... https://ordinacija.vecernji.hr/zdravlje/perniciozna-anemija-podmuklo-je-autoimuno-stanje-koje-se-moze-u-tijelu-skrivati-godinama/

• Next >