Kad čitanje i pisanje postanu izazov: kako djeci s disleksijom olakšati učenje i svakodnevicu

Details

Published on Wednesday, 22 April 2026 10:00

Iako čitanje i pisanje mogu biti otežani, uz razumijevanje, strukturu i podršku okoline djeca s disleksijom mogu razviti učinkovite strategije učenja i jačati samopouzdanje.

Disleksija je jedna od najčešćih specifičnih teškoća u učenju, a najviše utječe na sposobnost čitanja, pisanja i pravilnog pravopisa. Iako se najčešće povezuje upravo s tim vještinama, disleksija je zapravo razlika u načinu na koji mozak obrađuje informacije. Osobe s disleksijom mogu imati poteškoće u prepoznavanju glasova u riječima, povezivanju slova i glasova ili pamćenju pisanih informacija, no to ne znači da su manje inteligentne. Riječ je o drugačijem načinu razmišljanja i učenja.

Disleksija je neurološka razlika koja može imati utjecaj tijekom školovanja, ali i kasnije u životu, na radnom mjestu i u svakodnevnim aktivnostima. Budući da je svaka osoba jedinstvena, tako je jedinstveno i iskustvo disleksije. Kod nekih će poteškoće biti blage i gotovo neprimjetne, dok će kod drugih zahtijevati dodatnu podršku i prilagodbe u učenju ili radu. Važno je naglasiti da disleksija traje cijeli život, ali uz odgovarajuće metode učenja i podršku, osobe s disleksijom mogu razviti uspješne strategije i ostvariti svoje ciljeve.

Zašto su pravopis i pisanje posebno izazovni?

Jedna od najčešćih i najdugotrajnijih poteškoća kod osoba s disleksijom upravo je pravopis. Iako mnogi uz odgovarajuću podršku mogu naučiti čitati relativno dobro, pravopis često ostaje izazov i u odrasloj dobi. Razlog tome leži u načinu na koji mozak obrađuje glasove i pamti jezične informacije.

Osobe s disleksijom mogu teže razlikovati sitne glasovne razlike u riječima i rastaviti riječ na manje dijelove kako bi je pravilno napisale. Djeca se pritom često muče s pamćenjem veze između slova i glasova ili s prisjećanjem točnih slova koja trebaju zapisati. Zbog toga mogu pisati riječi onako kako ih čuju ili često griješiti u pravopisu, čak i nakon dugog vježbanja.

Iako pravopis može ostati izazovan, postoje učinkovite strategije koje roditelji i učitelji mogu primijeniti kako bi olakšali učenje i smanjili frustraciju.

Kako pomoći djetetu u učenju pravopisa?

Podrška ne mora biti složena – male, redovite aktivnosti često daju najbolje rezultate. Primjerice, korisno je pomoći djetetu da razumije da su riječi sastavljene od slogova i da svaki slog ima samoglasnik. Također pomaže vježbanje kroz igru i ponavljanje, poput pisanja riječi u različitim bojama ili oblikovanja slova u pijesku, brašnu ili pjeni.

Učenje može biti lakše kada se naglasak stavi na dijelove riječi koji su posebno teški. Roditelji mogu zajedno s djetetom tražiti prefikse i sufikse ili uočavati manje riječi unutar većih. Ponovno izlaganje riječima, primjerice kroz kartice ili igre, pomaže mozgu da ih lakše zapamti. Neka djeca dobro reagiraju i na mnemotehnike, odnosno zabavne rečenice koje pomažu u pamćenju pravopisa.

Domaća zadaća kao izvor frustracije

Za mnogu djecu s disleksijom domaća zadaća može biti posebno zahtjevna. Izazov često nije samo u samom zadatku, nego i u organizaciji, koncentraciji i kratkoročnom pamćenju. Zbog toga domaća zadaća može postati svakodnevni izvor zbunjenosti i frustracije, što ponekad dovodi do izbjegavanja rada i smanjenog samopouzdanja.

Uspostavljanje jasne rutine može značajno pomoći. Djeca s disleksijom često se lakše koncentriraju kada rade kraće zadatke u više manjih vremenskih razdoblja, umjesto da dugo uče bez pauze. Također je korisno poticati dijete da zapisuje što treba ponijeti u školu ili koje zadatke mora obaviti sljedeći dan.

Podrška roditelja pritom je ključna. Važno je pohvaliti trud, a ne samo rezultat, te zajedno proći upute za zadatak kako bi dijete bilo sigurno da razumije što treba učiniti.

Organizacija i učenje – skriveni izazovi disleksije

Osim čitanja i pisanja, disleksija može utjecati i na organizacijske vještine. Djeca i odrasli s disleksijom mogu imati poteškoće u planiranju vremena, pamćenju obveza ili praćenju rokova. U starijoj dobi tehnologija može biti velika pomoć – primjerice, korištenje podsjetnika na mobilnom telefonu, fotografiranje važnih informacija ili vođenje digitalnih bilješki.

Jednostavne strategije mogu značajno olakšati svakodnevne obveze. To uključuje izradu jasnog plana učenja, označavanje školskih predmeta različitim bojama ili postavljanje vidljivog kalendara i popisa zadataka.

Čitanje – zašto je potrebno više vremena i energije?

Mnogi roditelji prvi put posumnjaju na disleksiju kada dijete počne učiti čitati. Čitanje za dijete s disleksijom često zahtijeva mnogo više koncentracije i energije nego za njegove vršnjake, pa se može brzo umoriti ili izgubiti motivaciju.

Sporije čitanje može utjecati na uspjeh u školi jer otežava praćenje gradiva i razumijevanje tekstova. Zato je izuzetno važno prepoznati poteškoće na vrijeme i pružiti odgovarajuću podršku.

Jedna od učinkovitih metoda je zajedničko čitanje, pri čemu roditelj i dijete čitaju zajedno i izmjenjuju se. Važno je čitati tempom koji odgovara djetetu i razgovarati o pročitanom tekstu kako bi se potaknulo razumijevanje i interes za čitanje.

Uloga tehnologije u svakodnevnom učenju

Suvremena tehnologija može značajno olakšati učenje osobama s disleksijom. Digitalni čitači i aplikacije omogućuju prilagodbu veličine slova, razmaka i svjetline zaslona, što čitanje čini ugodnijim i manje napornim. Programi koji pretvaraju tekst u govor omogućuju slušanje pisanog sadržaja, a audioknjige pomažu djeci i odraslima da zadrže interes za priče i razvijaju vokabular.

Takvi alati ne zamjenjuju učenje, ali ga mogu učiniti pristupačnijim i manje stresnim.

Kada potražiti dodatnu stručnu pomoć?

U nekim situacijama korisno je uključiti stručnjaka, poput logopeda, edukacijskog rehabilitatora ili specijaliziranog učitelja. Individualni rad omogućuje prilagodbu tempa učenja i usmjeravanje na područja koja su posebno zahtjevna. Takav pristup često doprinosi i jačanju samopouzdanja, jer dijete dobiva osjećaj uspjeha i razumijevanja.

Važno je da stručnjak koristi metode koje uključuju više osjetila – vid, sluh i pokret – jer se pokazalo da takav pristup posebno pomaže u razvoju vještina čitanja i pisanja.

Snage osoba s disleksijom

Iako se disleksija najčešće promatra kroz prizmu poteškoća, važno je naglasiti i njezine pozitivne strane. Mnoge osobe s disleksijom razvijaju izražene sposobnosti u područjima poput kreativnosti, vizualnog razmišljanja, rješavanja problema i praktičnog zaključivanja. Upravo zbog toga često postižu uspjeh u zanimanjima koja zahtijevaju inovativnost i fleksibilno razmišljanje.

Što očekivati u budućnosti?

Disleksija je stanje koje traje cijeli život, ali to ne znači da ograničava uspjeh ili razvoj osobe. Uz pravodobnu podršku, razumijevanje okoline i odgovarajuće metode učenja, djeca i odrasli s disleksijom mogu razviti samostalnost i uspješno se nositi s izazovima.

Najvažnije je prepoznati poteškoće na vrijeme, pružiti podršku i naglasiti da različit način učenja ne znači manju sposobnost. Uz strpljenje, razumijevanje i odgovarajuće strategije, disleksija može postati samo jedna od osobina pojedinca, a ne prepreka njegovu razvoju i uspjehu.

(Ordinacija.hr)

PROČITAJ VIŠE... https://ordinacija.vecernji.hr/zdravlje/kad-citanje-i-pisanje-postanu-izazov-kako-djeci-s-disleksijom-olaksati-ucenje-i-svakodnevicu/

• Next >