Nika Turković otvara novo poglavlje u svojoj glazbi: manje filtera, više istine

Details

Published on Thursday, 16 April 2026 08:00

Na suvremenoj regionalnoj pop sceni malo je izvođača koji su svoj autorski glas gradili toliko organski kao Nika Turković. Od prvih singlova do danas, njezina glazba prati generaciju koja odrasta između ranjivosti i ironije, velikih emocija i svakodnevnih sitnica koje se pretvaraju u pjesme. Njezin rukopis prepoznaje se po iskrenosti bez patetike, ali i po sposobnosti da osobne priče pretvori u univerzalne refrene koje publika brzo prisvaja kao vlastite.

Danas se granice između privatnog i javnog sve više brišu, a ipak Nika ostaje autorica koja pažljivo balansira introspekciju i pop senzibilitet. Ona je jednako uvjerljiva na pozornici, u studiju i u digitalnom prostoru gdje publika prati ne samo glazbu nego i energiju osobe iza nje. Svakim novim izdanjem potvrđuje da domaća pop scena može biti istovremeno intimna, suvremena i autorski dosljedna. Povodom novih glazbenih poglavlja, imala sam priliku razgovarati s Nikom Turković o stvaranju, promjenama i onome što uskoro dolazi.

Nedavno si objavila singl Samo ljubili, koji je odmah dobio gomile pozitivnih reakcija. Pripada li ova pjesma više trenutku u kojem se trenutno nalaziš ili je to neka verzija tebe koja je već prošla?

Tematski ova pjesma pripada meni od prije par godina, ali mislim da ona tek sada ima smisla, jer je najbolje kad se ovakvim stvarima možeš jednog dana nasmijati. Tako da, rekla bih da u to vrijeme ne bih mogla o tome na ovaj način pisati, ali su mi super te tragikomične situacije koje kasnije mogu iskoristiti za upravo ovakve pjesme.

Kad objaviš novu pjesmu, dolazi li prvo olakšanje ili lagana panika jer više nije samo tvoja?

Rekla bih da više nema te neke panike, malo sam se opustila u smislu ‘davanja’ i otkrivanja novih stvari u vezi sebe, jer nekako si uvijek mislim da bi to na kraju krajeva trebalo biti zabavno, fora i nekako uzbudljivo, tako da definitivno sam više na toj strani. Uvijek se malo bojim hoće li ju ljudi skužiti i prihvatiti, ali ni o tome više ne razmišljam kao pred par godina, što mislim da je bolje, napredujemo!

Često spominješ kako ti najviše inspiracije dolazi iz tvog života, pa me zanima rezoniraš li više s takvim pjesmama ili s onima u kojima govoriš o nekim univerzalnim iskustvima?

Ja se najviše vežem za detalje u pjesmama, kao i za autore koji tako vole prepričavati male zgode i nezgode iz svojih života. Ima mi nešto u tome da dijeliš nešto jako specifično, jer se opet ljudi s time povežu na sto različitih načina, što i jest poanta svega. Tako da, definitivno rezoniram s pjesmama koje imaju neku priču (može i univerzalnu, svi prođemo slične stvari) sa specifičnim detaljima. Volim se pitati što se točno dogodilo i o kome je pjesma.

Postoji li neka pjesma koju danas razumiješ bolje (ili ti je pak manje jasna) nego kad si je napisala?

Uf, definitivno mi je ‘gledaj me’ danas puno jasnija nego kad sam je pisala. Mislim da sam već tad imala neke naznake toga kako se osjećam oko određenih stvari i ljudi u svom životu, ali nisam to ni blizu razumjela. Danas jako dobro kužim što sam prolazila i otkud mi inspiracija za tu stvar.

Nedavno smo razgovarale o tvojoj pjesmi Nema na čemu, koja se pomalo razlikuje od onog na što smo navikli čuti. Jako je sirova i potpuno je to the point, pa me zanima je li se tvoj odnos s prema toj pjesmi promijenio otkako si vidjela da ju je publika prigrlila objeručke?

Mislim da se moj odnos prema takvim pjesmama generalno promijenio kad sam vidjela da većina moje publike i želi to od mene. Naravno da ima onih koji su sretniji s nekim emotivnim, više generičkim tekstovima, ali iznenadilo me koliko ljudi je baš tražilo upravo to od mene – da kažem točno što mislim, bez okolišanja. Tako da sam trenutno i više na toj strani autorstva, i sigurno će idući album biti sve više takav.

Kako iz nekog osjećaja da nešto ima potencijal postati pjesma, znaš da je to to, a ne samo prolazna misao?

Ako mi ne treba previše vremena da ju dovršim, ako nekako teče sama, onda znam da sam na tragu nečeg što potencijalno valja. Ako moram previše to razvlačiti, ako mi baš jako ne ide, onda znam da moram pustiti jer ili nije vrijeme za to, ili pišem potpunu glupost. Dešava se često hah.

Postoji li neka emocija koju još nisi uspješno prenijela na papir? Ako postoji, što misliš da te koči?

Postoji, ova jako sretna i jako mirna koju trenutno osjećam oko odnosa u kojem se nalazim. Mislim da sam uspjela s jednom pjesmom zagrebati po površini, ali svaki put kad si krenem više kopati po duši na tu temu mi se jako plače. Iz dobrih razloga. Tako da, ne znam hoću li ikad uspjeti taj dio skroz napisati i objasniti, ali mi je okej i da ne moram; na kraju dana, sve što najviše volim, cijenim i trebam u životu, danas zadržim za sebe.

Sigurno postoji moment, u kojem osjetiš da nemaš više inspiracije. Postoji li nešto što napraviš kako bi malo potaknula dolazak inspiracije ili se potpuno prepustiš i dopustiš da sama dođe?

Svi to prođemo i nekad stvarno treba pustiti. Imam neke faze kad se naprežem i jako trudim i moram reći da je nekad i skroz okej pisati besciljno, samo da se taj kreativni ‘mišić’ upogoni, ali najiskrenije nekad treba pustiti da se oporavimo. Inspiracija stvarno dođe i kad dođe, onda ju maksimalno iskoristim.

Postoji li izvođač kojem se vraćaš kad izgubiš kreativni kompas?

U zadnje vrijeme jako puno slušam i analiziram tekstove Gracie Abrams i humor Sabrine Carpenter. To mi dobro promrda mozak i otvara nove horizonte. Shvatim da neke stvari mogu reći na određene načine o kojima nisam nužno razmišljala, pa mi to bude jako fora.

Uskoro spremaš još jedan koncert, ovog puta u Vintage Industrial Baru, voliš li više trenutak prije izlaska na stage ili onaj odmah nakon zadnje pjesme?

Iskreno, prije nego izađem mi je skoro uvijek zlo, što od strahopoštovanja prema publici, što od mene same jer sam kugla anksioznosti – tako da bih rekla da preferiram sredinu koncerta. Tad sam već opuštena, ufurana, razumijem što se događa i hranim se energijom ljudi. Kraj mi nekad bude malo žalostan jer je gotovo.

Imaš li neki guilty pleasure (glazba, hobi, filmovi…) koji možda ne bismo očekivali čuti od tebe?

Nažalost, trash reality tv. Love is Blind, Secret Lives of Mormon Wives, Real Housewives of Beverly Hills.. You name it, I’ve seen it, i uživala sam u svakoj sekundi.

I za kraj, možda malo klišej pitanje, ali sigurno sve zanima, što možemo očekivati u bliskoj budućnosti od tebe i tvoje glazbe?

U ovom trenutku baš aktivno radim na trećem albumu, čini mi se da si otvaram neko novo poglavlje u načinu pisanja, razmišljanja o drugim aspektima koncerata, vizuala i ostalih elemenata ovog paketa, tako da se nadam da ćete od mene vrlo uskoro moći očekivati svašta novo. Bliže se i neke baš jako kul suradnje ove godine koje JEDVA ČEKAM, jer su neke i potpuno neočekivane, tako da se prepuštam i sebi i publici da skupa otkrijemo sve. Imam baš dobar osjećaj i jako se veselim.

PROČITAJ VIŠE... https://buro247.hr/nika-turkovic-intervju/

• < Prev
• Next >