Što kada padneš?

     >>

     email:

     mixtv.eu@gmail.com

Što kada padneš?

Details: Published on Sunday, 06 April 2014 12:38

Dragi prijatelji i dragi fanovi,

Svima se u životu dogodilo da budu u nekoj vrsti patnje, boli i problema. Imati probleme bilo kakve vrste, nije lak posao. Moj posao bio je vrlo težak. Nakon nekoliko godina borbe sa ovisnošću, odlučila sam uzeti stvari u svoje ruke i napraviti veliki korak. Pomoć sam potražila u komuni Susret, na Čiovu. Iako mi je u to vrijeme bilo jako teško, znala sam da je to jedini ispravni put i da mi samo tako nešto može promijeniti život na bolje. Okruženje u kojem sam do tada živjela, nije me više činilo sretnom i sve sam više bila svjesnija „lažnog estradnog sjaja“ i „lakih prijateljstava“. Odluka da učinim prvi veliki korak, nimalo nije bila jednostavna. To je značilo – potpuno izbrisati sve što sam do tad radila, izmijeniti ljude, kolege i sve ono što me nije činilo sretnom.

Krenula sam od nule. Posvijestila samoj sebi uzroke i razloge zašto sam „pala toliko nisko“. Prvo je trebalo dobro prokopati po prošlosti, a zatim sve stvari, ljude i situacije smjestiti tamo gdje im je mjesto. Samo patnja i bol mogu biti naši najbolji učitelji. Vrlo teško možemo kroz sretne trenutke vidjeti neke stvari koje nas koče. Kada smo sretni, sve ide kao po loju, ali da bismo bili sretni moramo dotaknuti bol. Iako od nje bježimo i ne volimo da nas boli, ja sam danas sretna što me boljelo. Ostala sam sama, bez ikoga svog (u to ne uključujem obitelj i najbliže prijatelje), bez bilo kakve šminke, sjaja pozornice i glamura.

Bila sam neugledna, debela, bez imalo šminke, u starim poderanim hlačama, ali uz sve to – sretna. Sretna jer sam po prvi puta u životu bila potpuno neopterećena. Nije me bilo briga jesam li debela, imam li Chanel naočale, Giusseppe Zanotti cipele ili najbolji mobitel.

Shvatila sam da su to potpuno nevažne stvari i da je biti zdrav i sretan sa sobom najvažnija stvar kod svakog čovjeka. Što je vrijeme više odmicalo, svaka puzzlica je sjedala na svoje mjesto. U jednom trenutku tamo mi je čak postalo i dobro. Kažu, kada dođeš do toga, spreman si ići kući. Tako su proletjele te dvije godine, iako se nekad činilo da neće nikada. Tamo sam srela mnoge mlade žene, mnoge životne priče koje ostavljaju bez daha. Riješila sam svoje probleme i shvatila da rad na sebi nikada ne prestaje. Napokon sam se vratila u Zagreb i počela sve ispočetka. Ubrzo sam se udala i rodila sina. Svoje najveće i jedino istinsko životno blago koje imam.

Iako su me zvali mnogi novinari, nisam se htjela eksponirati u medijima. Smatrala sam da za to moram imati vraški dobar razlog da ne bih postala samo dežurni „redikul“ na sceni.
Naravno da nikada ne bih mogla biti ista kao što sam bila, ali osjećala sam strah. Voljela sam svoj mali mikro svijet i to što me nitko ne poznaje. Pofarbala sam kosu u smeđu boju, nabacila koji kilogram i postala nova osoba. S vremena na vrijeme netko bi me znao zaustaviti i reći da sam mu poznata od nekud. Tada mi je bilo neugodno. Zacrvenila bih se u licu i nisam znala u kojem smjeru gledati. Uglavnom su me prepoznali po boji glasa.

Dugo vremena mi je trebalo da se odlučim na ovaj korak. Ovaj puta imam vraški dobar razlog. Svoju diplomu „bakalara“ (prvostupnika) na FPZG-u. I ne samo to, idem dalje. Shvatila sam da je znanje jedino pravo bogatstvo. Ustvari, shvatila sam da je sve ono oku nevidljivo, nama najbliže i najpotrebnije da bismo mogli rasti i neprestano napredovati.

Shvatila sam, da imam malo prijatelja, ali su oni – pravi. Shvatila sam da vrijedim, jer nije samo tako lako riješiti problem s kojim se znanstvenici bore godinama. Shvatila sam da volim život, volim ljude i volim što sam ja – ja. Baš ovakva. Sa puno mana, ali i puno vrlina.

Prihvatila sam svoj život, svoje boli, svoja razočaranja, svoje patnje. Prihvatila sam ih i dignula glavu. Krenula koračati prema pobjedi, kada sam zastala i shvatila da sam ja već pobijedila. Pobijedila sam najgoru opaku pošast 21. stoljeća i zato nema toga što će me zaustaviti da i drugima sa sličnim problemom pomognem da učine isto. U životu se sve može, ako imaš podršku i ljude kojima je stalo. Samo moraš željeti, moraš imati snage da se prelomiš i doneseš odluku.

Odluku da ne biraš poraze, krive korake i krive ljude. Odluku da ćeš uzeti život u svoje ruke, maknuti se od svega što te u tome koči i odluku da prihvatiš patnju kao svoju vjernu učiteljicu. Hvala patnji što je od mene učinila zrelu ženu!

Voli Vas Paola