Već smo odavno naučili da žene u očima društva često dobivaju tretman koji mogu samo nazvati, kako bi rekao moj djed: “kako god se okreneš, d*pe ti je pozadi”. Više fensi bi bilo da sam napisala damned if you do, damned if you don’t, ali ja ipak više volim svog djeda nego floskule na engleskom. Ova vrsta nepravde posebno se odnosi na način na koji se izraz “high maintenance žene” kada se povede razgovor o tome kako koja izgleda.
@zizidonohoeOvo gotovo uvijek dolazi s dozom podsmijeha, kao etiketa za one koje ulažu vrijeme i novac u izgled – nokte, kosu, kožu, šminku, trening. U isto vrijeme, “low maintenance” se predstavlja kao neka vrsta moralne superiornosti, kao da odsustvo truda automatski znači veću vrijednost. (No, budući da živimo u stvarnom svijetu, ako ste u “low maintenance” timu, brzo će se naći netko tko će vas nazvati “zapuštenom”, bez obzira na to koliko godina imate).
Ova podjela nikada zapravo nije bila neutralna i, nažalost, najčešće dolazi od samih žena. U njoj se uvijek krije vrijednosni sud, i to onaj koji je prilično ograničavajući. Žena koja brine o svom izgledu banalno se svodi na površnost, dok se ona koja to ne radi često pozicionira kao “prirodnija”, “opuštenija”, “bolja”. Ta dihotomija više govori o našem odnosu prema sebi nego o stvarnim razlikama među ženama.
Ono što se rijetko izgovara naglas jest da odbacivanje truda oko vlastitog izgleda ponekad nema veze s autentičnošću, nego s obranom. Zna biti lakše uvjeriti sebe da nešto nije važno nego priznati da se ne osjećate dovoljno vrijedno da u sebe uložite vrijeme. Ta racionalizacija dugo funkcionira – sve dok se ne počne lomiti u svakodnevnim, malim trenucima u kojima shvatite da se bolje osjećate kada ipak nešto napravite za sebe.
View this post on Instagram
Ne govorim o transformacijama, o postajanju neke “druge osobe”. Ne govorim ni o ekstremima u kojima se juri nešto nerealno pa postaje toksičnije od mišomora. Radi se o jednostavnim stvarima: oprana kosa koja je dobro ošišana i dobro pada, koža koja izgleda zadovoljno zato što se o njoj vodi računa, tijelo koje se lako kreće. Nije riječ o tome kako izgledate drugima, nego o tome kako se osjećate u vlastitoj koži kada si posvetite pažnju.
Ako tako gledamo, ideja “high maintenance” počinje gubiti svaki smisao. Jer što zapravo znači biti zahtjevan prema sebi? Brinuti o sebi? Uložiti vrijeme u nešto što vam donosi dobar osjećaj? Ako se sve to svodi na negativnu etiketu, problem nije u tim navikama, nego u načinu na koji ih interpretira “netko spolja”.
Istovremeno, važno je reći i suprotno: ne postoji obveza da se itko uklopi u bilo koji od ta dva okvira. Neke žene jednostavno ne zanima rutina njege ili šminke i to je jednako legitimno. No, kada se te razlike počnu koristiti kao kriterij vrijednosti – kada jedna strana počne implicitno (ili vrlo direktno) procjenjivati drugu – e, tu već imamo problem.
@zizidonohoeU posljednje vrijeme ipak se vidi pomak prema individualnijem pristupu. Čak je i sijeda kosa u trendu. Briga o sebi više nije samo jedan univerzalni model koji svi moraju slijediti, nego skup izbora koji izgledaju različito od osobe do osobe. Za nekoga je to redovita njega kože, za nekoga trening, za nekoga sve ili ništa od navedenog. I svi ti pristupi mogu postojati paralelno, bez potrebe za osudom (jer usporedbe su neminovne).
I zato – dosta više s etiketiranjem. “High maintenance” i “low maintenance” zvuče kao jednostavne kategorije, ali u praksi brišu nijanse i pojednostavljuju stvari koje su puno kompleksnije. Ono što ostaje kada ih maknete jest jednostavna činjenica: ljudi imaju različite prioritete i različite načine na koje se osjećaju dobro u vlastitoj koži.
To nema nikakve veze s tim koliko vremena provodite pred ogledalom.
PROČITAJ VIŠE... https://buro247.hr/high-maintenance-zene-stigma-briga-o-sebi/