Demi Moore i mit o “lijepom starenju” koji skriva strah od godina

Published on Tuesday, 03 March 2026 12:00

Što god mislili o Demninoj posljednjoj reviji za Gucci (ako vas zanima, slažem se s Anom), jedno je sigurno: priča se o svemu, od Kate Moss koja je hodala pistom do Demi Moore koja ju je došla gledati. Ništa novo, niti iznenađujuće. Žene komentiraju svi i čini se da je ženama nemoguće pobijediti kad je javno mnijenje u pitanju. Ili su mlade, ali izgledaju starije, ili su stare pa izgledaju premlado za svoje godine, ili su se zapustile (ako ne izgledaju premlado za svoje godine)… Scenarij je poznat. Posebno nam je poznata priča da Demi Moore izgleda odlično i da lijepo stari.

View this post on Instagram

A post shared by Brad Goreski (@bradgoreski)

Kad čujem to “lijepo stari” u vezi s bilo kojom ženom, a u kontekstu poznatih, prevrne mi se želudac. Svatko, razumije se, ima pravo raditi ili ne raditi što god želi sa sobom, no diskurs je degenerirao iza točke s koje nema povratka jer ako “lijepo stari” znači da se na sve načine trudi izbrisati godine sa svoga lica i tijela, može se pročitati samo to da je starenje sramotna stvar. Slično važi i za “stariti dostojanstveno”.

DEMI MOORE KAO SIMBOL OPSJEDNUTOSTI MLADOŠĆU

Demi zaista na fotografijama ne izgleda kao da ima 61 godinu. Ako pogledate videe, jasno je da nema ni 40. Nije lijepo što ću ovo napisati, ali izgleda mi kao da će se pretvoriti u pepeo ako je netko dotakne ili slučajno zapne na crvenom tepihu. I to mi samo pojačava onaj osjećaj koji sam imala nakon što je osvojila nagrade za “Substance”, a to je da je osjećaj osnaživanja koji propagira zapravo jako daleko od istine.

Demi Moore mi se, i to je samo moj osobni dojam, čini kao osoba koja je unaprijed izgubila bitku koje se grčevito drži. Svakim novim pojavljivanjem koje se svodi na komentare kako “lijepo stari” sve je dalje od osjećaja moći i pobjede. Jer stariti se mora isto kao što se mora i umrijeti, a neprihvaćanje te činjenice – za Demi i sve nas zajedno – put je u psihofizičku propast, isto kao kad bismo se s morem svakodnevno raspravljali oko plime i oseke i pokušavali je spriječiti.

Meni osnaženo djeluje Isabelle Huppert, recimo. Julianne Moore. Pamela Anderson koja se tek u ovoj fazi svog života i karijere domogla kontrole nad vlastitom pričom. No, da ne ispadne da se držim domena žena koje su nam svima nedostižne, imam primjer takve žene doslovno ispred svojih vrata.

Moja susjeda, iz stana nasuprot mome. Upoznale smo se nedavno, dok sam renovirala stan. Prvog je siječnja napunila 80. Ima dečka, jednog visokog gospodina s kojim je vidim kako se smije i šeta ruku pod ruku. Ima i sina i unuka, kojeg spomene, ali se vidi da joj se život ne vrti oko njega.

Moja susjeda je ozarena i puna života. Kada je prije nekoliko mjeseci operirala kuk, došla je na sastanak stanara sa štakama i šalila se na svoj račun kako sad vježba kao balerina jer još uvijek nije mogla saviti nogu. Ništa kukanja, ništa malodušnosti.

Njezine oči sjaje, gotovo je vragolasta. To mi je i pokazala kad je prije neki dan iskočila da me iznenadi kroz vrata parkiranog autobusa i rekla “bu”, kao dijete. Uvijek pomazi mog psa i nikad nije pitala hoće li lajati kad se uselimo i linja li se. Njegovane je kože, lijepo sređene kose, elegantno odjevena. No, iznad svega, svojim izrazom i glasom uvijek mi izmami osmijeh. Volim je sresti, uljepša mi dan.

KAKO IZGLEDA LIJEPO STARENJE (IZVAN CRVENOG TEPIHA)

Ako to nije opis “lijepog starenja”, ja ne znam što jest. Netko tko se dobro osjeća u svojoj koži umjesto da se stalno trudi boriti se protiv svojeg tijela. Netko tko uživa u onome što ima, svjestan da je to što ima privilegija. No, to je mindset. Ako se stalno okrećete unatrag, takav mindset teško ćete dosegnuti. Bilo da se radi o kapcima ili vratu ili tome da vas više ne smatraju glavnim autoritetom za posao ili život.

Svaka je životna faza privilegija. Mreže, mediji i popularna kultura trude se uvjeriti nas da nije tako jer čak i kada se pozivaju na “prirodno” guraju vam nešto čega se “morate držati”. Ne moramo mi ništa, osim roditi se goli i umrijeti (što bi rekao moj Stefan).

Ako smo pametni i ako smognemo snage, čuvat ćemo svoju psihu od začaranog kruga koji nam govori kako ili nismo dovoljno dobri ili nam uvijek fali još nešto za postići. Disciplina je neophodna za kvalitetan život, ali ima i svoju mračnu stranu kad je u službi panike ili straha.